SPAVAJ MIRNO ANĐELE (za D. I.)

Sve je tiho.
Tiho, pretiho umrle ciklame
i vjenčići u kosici od rosnih ljubica.
Više nema tvoga lica,
ni igre, ni smijeha, ni trokolica.
 
Prekrivam te jorganima svoje duše,
ljubim ti obraze, pače malo,
dok nakaze ti život guše,
što nam je, medena, više preostalo?
 
Da se gnjevom okujemo?
Zar da nam, dušice, srdžba muti um?
Ne mila, naš put je oprost i Križ,
mržnja je đavolski opijum.
 
Volim te, malena, premda te ne znam,
srce mi gine pri koraku svakom,
prihvatit’ ne mogu da ugušen plam,
trebam prešutjeti u svijetu ovakvom.
 
Zvjezdice divna, moja kćeri,
moj biseru na crti horizonta,
nema tog zla ni njegovih zvijeri,
koliko ima u tebi divota.
 
Plišani medo ispred kapele.
Spavaj mirno anđele.

Foto: https://www.wallpaperflare.com/