...

Ne nedostaju mi vrela ljepote,
sva su sita očiju mi vlastitih,
gdjegod virnem u minule živote,
slika tvojih toliko se zasitih.
 
Ne, ni okusi mi ne nedostaju,
često ubogih precijenjena čula,
tek mi lakomo vina prepoznaju
onu samotnost bašte pored mula.
 
Dirao sam i dodirivalo me
mudro more svijeta kao plamen,
a kad vali pomisle da me slome,
ja opet ostah stamen kao kamen.
 
Sluh? Nema mi milijeg od tišine,
zore i katkad koje violine.
 
Jedino mi mirisi nedostaju,
sjećanja muze, te čarobne muke,
pa ih molim da mi dušu protkaju,
kad sklopim oči i pružim im ruke.

Foto: https://fabianperez.com/art/man-at-the-bar-painting/