eufrozina

Noćas ću vam pjevati o ljubavi,
o gorkoj klici pod ljuskom od stakla;
ludošću se duša ponoćna bavi,
dok ju dira, a nije ju dotakla.
 
Ništa naročito neću vam reći.
Ta kaput je moj uvijek bio crn.
Od te crnine crniji ću leći,
niz peteljku vašu na samotni trn.
 
Pjevat ću, premila, o manirima,
detaljima, porubu vrata, gležnju,
o baroku i gracijama trima,
ne bih li vam onemoćao čežnju.
 
U njoj glasova loših, tako ječe…
Tišina trijemova istinu skriva.
Večeras ću vam upaliti svijeće;
u vašem svijetu jastreb slijepac biva.
 
Zar uistinu smatrate da ne znam?
Nije li mi oko svo zlo vidjelo?
Među treptaja dva ja ruku vam dam,
i glazbala, sluge, imanje cijelo.
 
Noćas ću vam pjevati o ljubavi,
vama, gospođice, i vašoj čipki.
Nitko se, zaista, nama ne bavi;
to divno je. To, i vaši sni gipki.

Foto: https://www.gettyimages.com/photos/greek-statue-love