brucia la terra

Reci – što u tebi mirisi bude,
dok gledaš nad zaljevom gorski rub?
Zar se titravi oblaci trude,
tvoje nosnice odvući u preljub?
 
Il’ je samo do toplog predvečerja,
uz lavež pasa iz predgrađa;
i onog slatkog zvuka praznovjerja,
da gradski izlazak oslobađa?
 
A bila je mlađa,
i ti si bio snen.
Nek’ te ne pogađa,
šapat njen.
 
Sve ti je to do mirisa,
i varki modrih, sjetnih.
Sve ti je to do kulisa,
omaglica nekonkretnih.
 
Reci – što ti misli traže
na asfaltu ispod žute luči?
Ne bi li ti bilo draže,
da te pjesnik isporuči
stranicama, bijelim, žednim?
Jednim hicem izvanrednim.
 
Jetke te buke probude,
dok motriš nad zaljevom gorski rub.
Isti dani, nove zablude,
život lijep, a tako grub.

Foto: https://www.sheetmusicdirect.com/se/ID_No/1592437/Product.aspx