bijele frule i mandoline
Jutrom
ću poletjeti u daleku zemlju,
lišen
ove poganštine koja me ovdje stišće,
ostavljam
svoju kožu u podzemlju,
poput
zmije koja sipi kroz lišće.
Žute
voćke Mediterana me čekaju,
trsje
grimizno bal mi pod mjesecom priprema,
sva
ću čuvstva utopiti u tom beskraju.
Nestat
ću jutrom, anđeo mi dušu sprema.
Dočekat
će me topao lahor nad kamenom dolinom,
kapi
morske će orositi smokve i čela ljudi,
s
najslađim ću se škropiti vinom,
dok
mi prelijepa seljanka svježi sir nudi.
Tamo
zvone zvona mojih crkava,
i na
križanjima poljskih puteva ribari kleče,
tamo
su zahvala i oprost nasušnost drhtava
uslijed
svetog straha Božjeg.
Nad
svim kaminima Raspeće.
Bijele
frule i mandoline zanosno će prodisati,
kada
dođem slobodan od muka za koje ne hajem,
hitre
noge plesača folklora će brisati,
sve
što sada uzimam i dajem.
Da.
Jutrom, kad se spojim s ovim krajem.
A ja,
reći ću mu:
Tuđinac bijah, rob i palikuća,
mjedene mi mamuze rebra izgrebale,
bez prestanka – grom, demon, tuča,
izgubih caklinu oka, hrabrost, ideale.
Svezala me groza u kovitlac obruča,
neke ružne sjenke su moje cvijeće brale.
No Raspeće na zidovima vašim,
probudi u meni viteza kojeg svijet
odbaciše,
pa da i sva htijenja njegova promašim,
ne brinem više. Kol’ko god zebnje navališe.
Tako slatko mi bješe to saznanje,
ne brinem, Gospode moj, ni najmanje.
Čuvši
slugu svoga, dom mi zatitra u veni;
iza koprene
od zlatne kiše odaje mi u sjeni.
Tu ti je srce! – reče – tu su ti geni.
Ne plaši se, moji vrtovi puni su vode
bistre,
domaćice najmirisniji kruh ovdje peku,
nasmijana djeca smišljaju spačke iste,
dobre, lijepe, nevine, koje i sam nosiš.
A bacao si ih u sivu rijeku,
naviknut da prosiš.
Što ti bi luđače?
Zar navučen si na svinje što se niz
padinu kotrljaju?
Jedno je biti mučen, a posve drugo suočen…
O, ti mrki putniče kroz drače!
Spremite stol, pripremite ugojenog janjca,
za brata našeg ovog što dugo je lutao.
Muzičari! Nek vam se talent razbaca,
ruku mu dajmo, u bezdan nam je ovaj pao.
Nebo
se rastvori i zagrli me Otac moj.
Sve
umine, sve noći nestanu.
Skrušim
se u malenosti dječjoj,
postadoh
kap na njegovu dlanu.
(na
Veliki petak, 2025.)
![]() |
Foto: https://wallpapercave.com/taormina-wallpapers |
Primjedbe
Objavi komentar