bijele frule i mandoline

Jutrom ću poletjeti u daleku zemlju,
lišen ove poganštine koja me ovdje stišće,
ostavljam svoju kožu u podzemlju,
poput zmije koja sipi kroz lišće.
 
Žute voćke Mediterana me čekaju,
trsje grimizno bal mi pod mjesecom priprema,
sva ću čuvstva utopiti u tom beskraju.
Nestat ću jutrom, anđeo mi dušu sprema.
 
Dočekat će me topao lahor nad kamenom dolinom,
kapi morske će orositi smokve i čela ljudi,
s najslađim ću se škropiti vinom,
dok mi prelijepa seljanka svježi sir nudi.
 
Tamo zvone zvona mojih crkava,
i na križanjima poljskih puteva ribari kleče,
tamo su zahvala i oprost nasušnost drhtava
uslijed svetog straha Božjeg.
Nad svim kaminima Raspeće.
 
Bijele frule i mandoline zanosno će prodisati,
kada dođem slobodan od muka za koje ne hajem,
hitre noge plesača folklora će brisati,
sve što sada uzimam i dajem.
Da. Jutrom, kad se spojim s ovim krajem.
 
A ja, reći ću mu:
Tuđinac bijah, rob i palikuća,
mjedene mi mamuze rebra izgrebale,
bez prestanka – grom, demon, tuča,
izgubih caklinu oka, hrabrost, ideale.
Svezala me groza u kovitlac obruča,
neke ružne sjenke su moje cvijeće brale.
 
No Raspeće na zidovima vašim,
probudi u meni viteza kojeg svijet odbaciše,
pa da i sva htijenja njegova promašim,
ne brinem više. Kol’ko god zebnje navališe.
 
Tako slatko mi bješe to saznanje,
ne brinem, Gospode moj, ni najmanje.
 
Čuvši slugu svoga, dom mi zatitra u veni;
iza koprene od zlatne kiše odaje mi u sjeni.
Tu ti je srce! – reče – tu su ti geni.
 
Ne plaši se, moji vrtovi puni su vode bistre,
domaćice najmirisniji kruh ovdje peku,
nasmijana djeca smišljaju spačke iste,
dobre, lijepe, nevine, koje i sam nosiš.
A bacao si ih u sivu rijeku,
naviknut da prosiš.
 
Što ti bi luđače?
Zar navučen si na svinje što se niz padinu kotrljaju?
Jedno je biti mučen, a posve drugo suočen…
O, ti mrki putniče kroz drače!
 
Spremite stol, pripremite ugojenog janjca,
za brata našeg ovog što dugo je lutao.
Muzičari! Nek vam se talent razbaca,
ruku mu dajmo, u bezdan nam je ovaj pao.
 
Nebo se rastvori i zagrli me Otac moj.
Sve umine, sve noći nestanu.
Skrušim se u malenosti dječjoj,
postadoh kap na njegovu dlanu.
 
 
(na Veliki petak, 2025.)

Foto: https://wallpapercave.com/taormina-wallpapers