u šušićima

Gledaj, strijele režu nebo,
drhte na vjetrometini.
Muči! Trpi! Planduj! Zini!
Raspi se, moja potrebo!
 
Zemlja stenje k’o kamenje,
puca na rubu doline.
Evo dišuće planine!
Evo vrelo duše vrenje!
 
U vrtači poskok snije,
u snijegu stope lisičje,
dim se stere iz pušnice.
 
Glas Josipa i Marije,
u noći k’o perje ptičje,
prosu se na jastučnice.