28.02.

Mila moja, ne vide oči
to tvoje lice prelijepo,
dani prolaze u samoći,
tapkam tišinom naslijepo.
 
Zaposjeo je usud grozan
maglom doline naše zlatne,
svaki uzdah postao pozan;
ima li linije povratne?
 
Crtam tvoje biće u zraku,
u morskom valu što se pjeni,
kada dan ugasne u mraku,
slutim te u ponoćnoj sjeni.
 
Znam, dušo, varka neka silna
gorko zebe tebe i mene.
Bila si i jesi predivna,
jedina iskra moje zjene.
 
Stoga strahu sad se otimam,
ne mogu me dotuć’ nesreće.
Poznam te, draga, ja te imam;
od te miline nema mi veće.
 
Malo nas koraka dijeli,
a pregolemo nastojanje
da puhnu barjaci bijeli,
što viju oprost i kajanje.
 
Tu sam, premda lutam na splavi.
Sretan ti rođendan, ljubavi…