KADA UMRE PJESNIK

Kada umre pjesnik,
umrijet će ljubav.
 
Otet' će mu sinove i kćerku milu.
Otet' će mu krunu života i ples morskih zvijezda.
Umrijet će otkucaji, tako gorko će umirati.
 
U sobi će ostati žuti trag
na mjestu krevetića od bezbroj ushita,
i maleni otisak na plišanom medi...
koji polako nestaje.
 
O žuči nesnosna! O nesnosno postojanje!
Pa gdje ste našli djecu jalom svojim bilježiti?
A dušama svojim k'o sjenke na oluji dršćete.
 
Ako umre pjesnik,
zar će cvijeće mirisati malenima?
Zar će se bajke same ostvariti?
Zar će uši od satena čuti lutnje šumskih izvora,
hoće li se oči meko sklopiti uz nježne korake divlje košute?
Neće li svijet ostati u muku i crnini,
ako pjesnik umre?
 
Malena moja, ja ću ti uvijek pjevati.
Moje nutrine u tebi su i brzaci moji tvojim bićem jure.
Kada ožedniš – imam sonet, kada tuguješ – kujem madrigal.
Kada te nema – imam ovo jada.
 
Beskrajno te volim.
Tvoj tata.

Foto: miss7mama.24sata.hr