ČOVJEK BEZ PRIJATELJA

Bistro na peronu. Vlažni, sivi zrak.
Kroz radničku četvrt, kotrljao se vlak.
 
U dnu kolodvora, lik se stvori sitan.
Topla razgovora bješe nezasitan.
 
Težak mu je vijek, još teža postelja.
Neznan to je čovjek, tih, bez prijatelja.
 
Veseljem se tuđim obješenjak kali.
Zaziva se luđim, no što srcem žali.
 
Dok žali oprečno, misao svjetluca,
a dok žali tečno, duša silno bunca.
 
Sve je privid meki, k'o kozački kaftan.
Stihovi daleki, gajtan elegantan.
 
Gizdav baršun noći, ocvalom vagonu,
danas će pomoći prijeći u šansonu.
 
Očajanja radi, po trošnom lokalu
prođe Thomas Hardy, dozvan u bokalu.
 
Čovjek bez adrese, ubog se raznježi.
Svakom pored Tesse, gdjegod duša sniježi.
 
Hladan fijuk vjetra iza zadnjeg vlaka,
odnese ga u noć. U dubine mraka.
 
Težak mu je vijek, još teža postelja.
Neznan to je čovjek, tih, bez prijatelja.

Foto: http://www.osijek031.com/galerija/displayimage.php?pos=-54284