U VRTOVIMA PALAZZA PITTI

Niz brokat muzejskog hola
klizne mala kap od zlata;
zapali porub do pola,
a duh joj odškrine vrata.
 
Stava mila, reče nježno:
„Zimus sam misnice tkala,
kontrasta radi (bi snježno)
svilu krvlju sam protkala.“
 
Prašinu s aktova svlači
te u čudnoj neprilici –
putem ključa se provlači,
ne bi li došli vidici:
 
„Tog sam popodneva siva
zvala rezbarije guste
u bašte vodenih vila,
da se smiono raspuste.
 
Uto bal nasta, sni rasu.
Platna, mramor oživiše...
Sudbo, samo bali da su!
Gdje ne bi ljudi, zla više.“
 
List usnu rubom fontane,
mjesec se u vodi lomi.
Svijet ide, svijet stane,
kapi zlata sve to godi.
 
Jutrom u šaru brokata
nesta, već sjene se hrane.
Noću će opet kroz vrata,
kad sve se vrti, a stane.

Foto: https://www.exclusiveflorencetours.com/blog/visitare-giardino-di-boboli/