MAGDALENI

U hotelskoj sobi bez imena,
bez duše, očiju, bez života,
sruših zidove. Žuč prolivena
dahne u misli...nasta divota.
 
Veća je od mora onkraj svega,
a sažeta na policu stola.
Sutra ću se skrit' na vrh brijega,
ne bih li ti dorast'o do pola.
 
Kad te pjesma svojoj noti preda,
ne brini, malena, tad ćeš znati
da svi moji ansambli odreda,
svojim će te zlatom previjati.
 
Padaju lati pred hodom tvojim,
tajne školjke biserje ti bruse.
Kad bi mog'o bajke da nabrojim,
ne bi je bile dostojne, Isuse.