KIŠI NAD LUKOM


Moje oči preteške su, Oče,
svijeće u srcu dogorjele.
Takve ljepote misli suoče...
Dan ne izdrži. Noći se srele.
 
Jedrio sam nad tišinom Arna,
iz lista akanta vodu pio,
sada oteta mi i predana
nekome nikom. I on je skrio.
 
Gdje ste sada, osunčane kiše?
Gdje su ona vaša praskozorja?
Ništa više na vas ne miriše –
suha zemlja, ugašena polja.
 
Niz porub strofa ja te proganjam,
muzu iz aleje bezimenih.
Vinom pogrešno se preodgajam,
misleć' hirom, tlapnja odveć snenih.
 
Kad nažigač svjetionik kresne,
tu se moja mala ljubav skrila,
u podrumu ove gorke pjesme,
međ' dva vala nespokojna. Mila.


Foto: https://welshart.net/artists/108-gareth-parry/works/13561/#


Primjedbe

Popularni postovi