MOM BRATU

Brate, na jugu vali vješto plešu,
niz tetive mora lako skakuću,
jednu milu dušu, moju, najljepšu,
noćas gone u našu malu kuću.
 
Zamirisa kamen i divlja smokva,
topao vihor progna puste zbilje,
rodi se život, uznositost takva
da mi od ničeg nasta izobilje.
 
Tko li pjesmu izgubi, tko je ubi?
Zar i sunce snenoj travci ne pjeva?
Tko su uma pogani sabljozubi?
Tko to studeni podrazumijeva?
 
Mi ćemo, brate, ipak s onu stranu,
kojoj tek slutimo skriveno ime;
neka nas nađu u lošem romanu,
protuhe koja si ne zna prezime.
 
Zamirisa luč nad valima juga...
Mili moj, čuješ li moje viole?
U pjesmu se usula mala tuga.
Velike čežnje? Itekako bole.

Foto: https://www.wallpaperflare.com/boy-s-white-and-black-polo-shirts-road-children-space-brothers-wallpaper-qpugy