SLOVAČKO PREDVEČERJE (posvećeno mojoj supruzi)


Vraćali smo se kući kroz sneno slovačko predvečerje,
pored cirkuskih šatora i onih drvenih štandova
s igračkama iz zaboravljenih praratova.
 
Mrmljali smo svašta, oblacima davali nadimke.
Zaorali smo očvrsle njive u tihoj dolini;
svečano joj rekli: „Mi smo anonimni.“
 
Rijeke zornice nam korita po licima usjekle.
A ulice... ah, te vlažne noćne ulice...
Sve su nerve pretočile u bujice.
 
Zar nam se moglo omaći malodušje?
Jesu li glasoviri sebično utihnuli,
tada, kada smo zlo ukinuli?
 
Iz lutanja smo se ubavih vraćali
kako bismo dalje lutali,
zalijevajuć' se cvali.
 
Sada jezičci plama znaju
da u našem zagrljaju
vatre preostaju.
 
Tamo ću se skriti,
tek zažmiriti
i tvoj biti.


Foto: https://www.hdrshooter.com/2018/11/25/sunset-bratislava-castle-slovakia/


Primjedbe

Popularni postovi