ZBOGOM, DRAGI PRIJATELJU (posvećeno Dariu Knezoviću)

 

Neretva je noćas stala,
oči joj se zatvoriše.
U njen očaj kap je pala,
nebo s Huma zamiriše.
 
Stara lutnja sumrak spusti
u note neispričane,
pa niz obraz rijeke pusti
suze bolne, crne rane.
 
Ti se smiješiš iznad mosta,
moleć’ gordo da te preda,
svežanj tuge što nam osta,
Svjetlu što te milo gleda.
 
Magla mrije, zvijezda žmiga:
Stigao si Stvoritelju.
Evo mira, evo ti ga…
Zbogom, dragi prijatelju.

Foto: https://www.pinterest.com/pin/30047522490999753/