LUČ

 
U Lici sam zaveo jezersku vodu,
premda mi ni jednim valom
nije to dala do znanja.
Tek mi je bisere za vrat neke tuđinke
krišom darovala.
 
Kakva potiha najezda
iz utrobe onih dana,
što k’o natruha zvijezda,
blinka iz daleka stana.
 
(Krijesnice, vjesnice?)
 
Od tad sam otpustio sve sluge,
sve sobarice, i sve one divne vrtlare
koji su umjeli oblikovati živicu života
ljepše od najljepših arabeski od žada,
iz vrtova drevnog Orijenta.
 
Vratio sam se u proljeće,
na jezero koje zamolih:
“Krijesnice pale svijeće.
Skrijte bisere od oholih!”
 
Poskoči voda k’o plašljivo lane.
I završi priču za neznane.

 

Foto: https://www.agoda.com/?cid=1844104