MISLI (1. DIO)

Ne može se umjetnost izuzeti iz umijeća,
niti je umijeće samo po sebi umjetnost.
 
Jao čovjeku koji pomisli da je otkrio tajne svemira
na rivi uz kavu i društvo koje sanja sebe.
Jao ženi koja se prikloni takvu čovjeku.
 
Izvor svakog nemira leži u udovoljavanju
ljudskim zakonima, a izvor svakog mira
u onim Božjim.
 
Više oplemenjuje čovjeka ako za života pročita
jedno djelo Dantea i Dostojevskog,
nego tisuće radova self-help šarlatana.
 
U laži se krije sva istina o čovjeku.
 
Neznalica sikće poput zmije.
Mudar čovjek je lukav poput zmije.
 
Cinizam nije svojstvo mudraca,
već jedino oružje praznog bića.
 
“Estetika ružnog” je izmišljotina
kafanskih nadriumjetnika.
Progresivnih. I poprilično ružnih.
 
U velikoj tjeskobi je onaj
čije su misli i tijelo nečisti,
dok srce gori za Gospodinom.
 
Kada bi se sva ljepota požude
sažela u jednu sliku,
bila bi to slika požude bez ljepote.
 
Trebalo mi je dugo da shvatim
kako je zlobno protukristovo lice.
Lice tužne, ljubavi nužne – kukavice.
I da prihvatim da nemam paravana 
pred svim tim licima šarlatana.
 
Ljepota nije u oku promatrača.
(To je laž koja opravdava samu sebe.)
Ljepota je uvijek i isključivo u predmetu promatranja.
 
Predao sam život životu,
pretvorio sam se u notu.
 
Najveći neprijatelj svakog javnog kolektiva
(sportskog ili političkog) jest pojedinačni ego.
Pozornica je oduvijek bila sajam taštine.
No, Bogu dragom hvala, poniznost uvijek pobjeđuje.
Drugim riječima: psi laju, karavane prolaze.
 
Kada shvatimo da nismo dostojni ičega,
u nama će proklijati cvijeće.
 
Razlika između dobrog i lošeg književnika
nalikuje razlici između cjepanice koja gori i grije
i gareži koja zaudara i trune.
 
Jedan od ključnih uzroka neljubaznosti
i duhovne praznine većine naših mladih,
jest postupno, nerijetko i potpuno, odbacivanje
umjetnosti iz njihovih života.
Literarne, glazbene, a napose likovne.
Na koncu – i umjetnosti življenja.

Foto: https://reviste.in/