ARHIPELAG USPOMENA (posvećeno Francescu Petrarci)

Ne spominji me, djevo, priležnice
noćna. Zar ne vidiš da umukli su
bubnji iz šume? U tetivi, mesu
divlje mačke te, padao sam nice.
 
No neću više, mojega mi stiha,
bit' meta strijeli, vosak svijeći.
Rekao sam, gospo, al' ću poreći,
jutarnje zrake komešava piha.
 
Otoku pišem, arhipelag krojim
(to vučje kolo). Pomutio mi um
ocean u kojem i ne postojim.
 
Spomenem se gdjegod lila pejzaža,
pa u pola vrča ostvarim naum
mimo svih zatvora. Pored svih straža.

Foto: https://commons.wikimedia.org