SONET ZA HRVATSKU A. D. 2020.

U samoći te žeđam najviše,
kad usne večer i ne sniježi.
Svoje muke, ljepoto, odveži,
daruj nama malo zvuke tiše.

Dovoljno, i previše smo čuli,
tvoga jecaja prestrašne zvuke.
Oprosti nam i pruži nam ruke,
reci nam da boli su minuli.

Vjerujem, straha nemam u sebi,
te guje što srca želi skriti.
Preveć sanjam, ne zamjeri ovoj

tuzi i patnji našoj u tebi.
Znam tu si dušo, tu ćeš i biti,
ako u ičem, onda u Novoj.

Foto: http://tris.com.hr/2020/04/oikon-zaorimo-zapustena-hrvatska-polja-i-prehranimo-11-milijuna-ljudi-godisnje/