PUNA (PRAZNA) PJESMA

U snježnoj noći netko mi kuca,
niz fasadu zamrzlu kistom maše.
Ne da mi mira, stalno grebe, kljuca
pored balkona, tik do sobe naše.
 
Zar ja sam još jedan pijani pjesnik,
koji dvije mora ovako kasno,
pjesme uzidati baš kao vjesnik
praznina, punina? Nije mi jasno…
 
Da mogu oblake sljubiti s travom,
ne bih znao kako ljubiti tebe.
Kada zamijenim snove sa javom,
tek tada ne pojmim što me to zebe.
 
Pjesme dosadne, pjesme uznosite,
od davna pjesme nebitne i nužne;
pjesme gladne i pjesme ružne, site,
malo srebrne, malo modre, tužne.
 
I da umijem ganut svom snagom svom
dati me tebi, to bi bilo –  pjesmom.

Foto: https://www.pxfuel.com/en/free-photo-oooxh