U PJESMI TE SANJAM
U mome oku tvoje je lice,
hladni valovi plešu u noći.
Na našoj rivi nestaju ptice,
bjesne oluje... Sve će to proći.
Mila, ja kad pogledam u more,
nedozreli voćnjak moje sreće,
potražim tajne, skrivene dvore
gdje snuju oči koje me neće.
Kada snijeg zamrzne plahu jesen,
tvoja koža kao baršun meka,
blista meni k'o poklon donesen;
zar već je dalek, zar već je jeka?
Plašim se da jedan tvoj se osmijeh
kojeg duhom u stvarnost pretvorim,
ne omakne kao priprosti grijeh.
U pjesmi te sanjam, ja te volim.
Ne možeš biti tako daleko
koliko blizu dišeš kraj mene.
Bezglavo moje slovo, poneko,
neka mi oproste, misli njene.
Nema te duše koja će umrijet'
sebi, svijetu, radi tvoga hoda.
Tebe ću uzet, tebe ću ponijet
kad nestanem ispod bijela svoda.
Primjedbe
Objavi komentar