LAŽ JE DA MLADI NE TRAŽE BOGA

Prošle srijede don Damir Stojić održao je predavanje u velikoj dvorani splitskog Nadbiskupskog sjemeništa. Došao sam deset minuta prije početka i našao se u gužvi već na vanjskom ulazu. Oko mene srednjoškolci, studenti i mladi svih dobnih skupina. Teško se probivši u dvoranu, a još teže našavši pola metra četvornog u kojem ću zabetonirati svoja stopala sljedeća dva i pol sata, stao sam prebirati pogledom po dupkom ispunjenom prostoru.

Pored mene nekoliko FESB-ovaca ustupa mjesto časnim sestrama, preda mnom budući lingvisti, povjesničari i pedagozi tako stisnuti jedno uz drugo da ni žilet ne stane među njih, daleko dolje u prvim redovima “nadobudni“ gimnazijalci i sjemeništarci, dok se s drugog ulaza u dvoranu tiskaju strukovnjaci. Iza mene nema ničega doli zida. Dakle, sve puca po šavovima. I sve to radi jednog svećenika koji će komotno izaći na binu i ovoj mladosti pričati o Kristu.

Odjednom mi se pluća nadimlju, tijelo olakša, a oči ispune vodom milosti. Pomislih: „Svi oni su došli slušati o Tebi, Gospodine. Svi oni Te traže, Gospodine. Svi oni osjećaju da ih tako jako voliš, Gospodine.“ Netom mi misli ometu razne i dobro plaćene pseudostatistike o opadanju broja vjernika, o tobožnjem „prosvjetljenju“ mladih znanošću i napretkom, o birokratskoj idolatriji zapadnjačkih činovnika, o lažnim i gnusnim mainstream medijima koji svakodnevno promoviraju laž, o svjetonazorskom, moralnom i intelektualnom negiranju vlastite prirode i naravi, o STEM indoktrinaciji koja humanistiku (čitaj: kreativno i sustavno promišljanje o najveličanstvenijim civilizacijskim dosezima poput umjetnosti, filozofije, duhovnosti,  jezikoslovlja, književnosti itd.) agresivno gura na rub provalije, o političkom oportunizmu, o socijalnom beskičmenjaštvu, o jalovosti života i življenja, o materijalizmu, o relativizmu, o ovome, o onome... Do sutra bih mogao nabrajati postmoderne i izlišne „izme“. Nakon, dakle, trenutne obuzetosti takvim mislima, podignem pogled i stratovulkan života, mladosti i ljepote me otrijezni. Ova dvorana ne prima ni iglu više, ne zato što će netko pričati o mobitelima, strašno važnoj invaziji južnokorejskih automobila na europsko tržište i profesionalnom napredovanju mladih ekonomista; ova dvorana ne prima ni iglu više jer će netko pričati o Bogu.

I tako je don Damir veoma sustavno i razgovijetno, s puno žara i njemu svojstvenog temperamenta svjedočio vjeru, ljubav, najljepšu trpnju i nepokolebljivu ustrajnost. Bilo je i bit će boljih i lošijih svećenika od njega. Bilo je i bit će tiših i mudrijih, kao i onih strastvenijih i gorljivijih. No, svi oni (na sebi svojstven način) govore o Istini. Svi oni svojom karizmom i predanjem donose Krista na prag naših duša. Tako je bilo i te večeri; večer ispunjenu dahom mladih ljudi koji su odlučili odbaciti osrednjost i laž, koliko god ih ista ta laž bombardira svojim otrovnim ugljevljem gdje god da se okrenu. Posve je jasno i nedvojbeno – totem medijske i društvene propagande je čista laž o htijenjima i najdubljim porivima naše djece.

Laž je da mladi ne traže Boga, laž je da mladi žive iz dana u dan u opskurnostima svojih tmastih misli. Ako i imaju takve, to ih vi, gospodo, indoktrinirate! Vrijednostima koje to nisu, izvitoperenostima koje su prezrene, manipulacijama koje umiru u žrvnju vašeg ljudskog jada! Ta, tko ste to vi? Mainstream tiskovine, mainstream mediji, neostvareni i spodobni posttotalitaristi iz nevladinih udruga, folirantski kvaziintelektualci, foteljaški miševi, ljudi bez stava, bez dostojanstva, bez ičeg u sebi doli ciničnog kuta usana i duboko tužne nutrine. Ne boj se, mladosti, ovakvih! Ne daj se zavesti od lešinara ubogih i opačina svjetovnih! Ne odbacuj ono što te tumači radi trenutnog ushita lažnoga svijeta! Živi Gospodina punim plućima, ma punim svim organima! Ne zaboravi one divne trenutke među crkvenim klupama kada u samoći spoznaješ koliko je život potrošen bez Boga. Širi Njegovu presvetu riječ i nikad ne posustaj! Ne dopusti guji utvarnoj i obmanama „zlatnim“ da ti srce osvoje. Budi divna, budi sveta, budi jaka, jača od svih u svojoj odanosti Istini. Kada budeš kroz život kročila, uvijek prkosi opsjenama materijalizma i prividne blagodati. Radije živi skromno; u tome je beskrajna sreća tvoga srca. Inače, život će ti proći kao vlak za gorskim zavojem i ostat ćeš sama u tamnoj šumi.

Neka je sila Krista Kralja s tobom i riječ Njegova nek' ti je najsvetiji zakon: „Znate da oni koje se smatra vladarima, gospodare narodima i velikaši ih drže pod svojom vlašću. A među vama neka ne bude tako! Nego tko god hoće biti velik među vama, neka vam bude sluga, i tko god hoće biti prvi među vama, neka bude rob svima! Jer ni Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život dade kao otkupninu za mnoge.”

Predavanje je završilo. Pouzdano znam da su se i izvjesni skeptici preobratili. Bog je milostiv i milosrdan. Hoće li to biti i postmoderni hi-tech, marketinški i koristoljubivi bogovi? Ne. Neće. Oni samo mogu uništiti našu djecu. Pod krinkom stanovite društvene progresivnosti, naravno.

                                                                                                                                                              Foto: http://lavisioblog.it