POVRATAK

I.

Naći ću mjesto

Gdje sam davno usnuo

Ispod hrasta

Kojeg sam dugo sanjao

Sazriti ću međe

Koje nekoć sam slutio

Saliti prepjeve

Koje sam prešutio

Voljeti ću stope

Koje vjetar je prognao

Smisliti zgode

Da bih opet protrnuo

Bježati ću brdima

Koja nisam dokučio

Jecati s oltarima

Kojim sam se molio

Blagovat ću s rijekama

Da bih zorama plesao

Nestati s jeseni

Ne bih li zasjao

Umrijet ću s čežnjama

Da ne bih spokojan nestao

Buditi se s tugama

Kako bih iznova usnuo

II.

Znam, moram se skriti

U očnu duplju kameleona

Tiho i onkraj svjetskih kolona

Neznan, te gorčine ispiti

Bez milovanja i oštrine ljudi

Svoje lažno carstvo želim dati

Bogu, ništa drugo ne znati

Po tome nek' mi se sudi

A ako u svojem jadu

Ne dočekam zlatna jutra

Za me će uvijek biti sutra

Moleći Tebe, proseći nadu

Oganj će me onemoćati

Oviti će tijelo bolesti

Gdje li ću se dovesti

Gdje ćeš moje padove okončati

Na humku iznad mora

Vidim kako me držiš

Nutrinu mi ruješ, pržiš

Ne zaslužih Tvojih dvora

I nek' mi je sve što jesam

Znojna krv na čelu

Dok grešnu žuč vrelu

Pretvaraš u noć i plijesan

Nestao već, tkivo mi se mrvi

No srce, sjaj u oku

Znaju da na Tvom otoku

Zadnji bit' će prvi

III.

Dugo već znam da sve mi postaje strano

U ovom svijetu skoro ničeg nema

Odustao sam mlad, saznao rano

Za postavljeni totem praznih vena

Njega dižu, njega slave

Po njem' se mjere naši snovi

Po zavodniku što nas gazi kao mrave

On nas vodi prazne, nad dubinom plovi

Častimo ga, čak nam srca zebe

Ista ona koja više ne kucaju

Svakog mrzi, i mene i tebe

Al' častimo ga, dok životi pucaju

Sve nam je oduzeo, sve zapalio

Od mesa nam i ljubavi buktinje sazdao

Tako smo slijepi dok nam požudu raspalio

Zna vrag, al' nije sve saznao

Nije saznao da duša nikad ne gine

Ni da strast ljubav može nadići

Ne, ne želimo da nas strast mine

Ona će ionako za ljubavlju tek ići

Nije saznao da u ognjištima srca

I naše misli počivaju

A kad sazna, k'o miš se koprca

U jarugi blatnoj gdje utvare plivaju

Nije saznao za našu sreću

Kad nam se staze pretvore u križe

Radost nam sjajnu i najveću

Dadu one, ne marimo za friže

Naposljetku, zar je bitno ono

Koje taština jalna hvali

Il' iskreno, pitomo zvono

Pod čijim plaštem svi vapaji su stali

I zato svijete koji si mi stran

Umri, sagnjij ako treba

I tebe, dočekat će plam

Il' pakosti, il' onaj od Neba

IV.

Glasa nemam, život sijedi

Nešto trga moje biće

K'o da bolje ono bit će

Ako tone u strahu i bijedi

A tone brzo i zlovoljno

Bez svijetla i čistog zraka

Duboko dolje, usred mraka

Gdje muke nikad dovoljno

Tamo gdje su mrtve duše

I more vatre vječno plamti

Bože, pomozi, bolan sam Ti

Za vratom mi zmija puše

Dahće za mnom poput mača

Taj crni đavo iskešeni

Svi su dolje obješeni

Puni mesa, sluzi, plača

I ja jecam praznih grudi

U jami silnoj ispod sunca

Čuješ li me, krv mi puca

Ovdje reže nekoć ljudi

Molim Te, na pomolu sebe

Da mi ruku svoju pružiš

Da me spasiš, da me držiš

Sam sam, trebam Tebe